GODIŠNJA DOBA

GODIŠNJA DOBA

Hodam i gledam
I pomislim koliko puta me netko upitao
“Koje godišnje doba ti je najdraže?”
I kako sam izmišljao odgovore
I sam uzvraćao istim protupitanjem
I koliko je pitati to nekoga besmisleno
Jer što je ljepše od
Razigranosti, plodnosti i sočnosti proljeća
Snage i vitalnosti ljeta
Ili ove današnje zagrebačke jeseni
I njene gotovo nestvarne veličanstvenosti
Boja
Šuštanja
I otpuštanja onog čemu je došao kraj
I eto čini mi se danas da nema ništa ljepše od nje
No, ta misao će potrajati samo dok ne dođe zima
Sa svojom hladnom i moćnom tišinom
Regeneracijom i kontemplacijom
Neophodnom prije novog rađanja
Tada će ona zauzeti tron
I tako u Krug
Nisu li ti ciklusi odraz naših vlastitih života?
I ne daju li nam jasan odgovor na ono pitanje kojeg se užasavamo
“Što je nakon Smrti?”
Nismo li mi ljudi u stvari podijelili na četiri dijela
Nešto što je neprekinuto
I samo teče
Teče
Teče

Leave a Reply