ZAHVALA UČITELJIMA

ZAHVALA UČITELJIMA

”Nitko ne može dati duhovno znanje drugome, jer ono se već nalazi unutar svakog srca. Jedino što učitelj može učiniti je zapaliti plamen koji je skriven u srcu učenika.”

Hazrat Inayat Khan

Vječito sam zahvalan mojim Učiteljima, koji dolaze s različitih razina postojanja:

Majci Ayahuasci, djedu Huachumi i drugim svetim biljkama učiteljicama, jer su bili most do mog Srca, koje je u stvari Srce Jednote, pomoću kojih sam izgradio čvrst temelj za duhovni rast i devociju i koji su me otisnuli u ovu pustolovinu bez kraja.

Banco curanderu don Roberu, na njegovim prekrasnim pjesmama icarima, koji su čista ljubav koja liječi, jer me inicirao u svijet Ayahuasce i curanderisma u tradiciji svoje obitelji iz regije Loreto u peruanskoj Amazoni i jer mi je nesebično dao znanje i dopuštenje da proširim Medicinu drugim ljudima.

Don Howardu Lawleru, osnivaču Spiritquest Sanctuaryja, jer me naučio esenciji curanderismo šamanizma (”Za dobrobit svih”) i vodio me kroz ceremonije Huachuma mesade, što je jedno od najdubljih iskustava u mom životu.

Domagoju Orliću, jer me naučio tehnike, filozofiju i principe Yoge (Srca), jer me još dublje povezao s vlastitim dahom i pomogao mi da dođem do moje vlastite Yoge.

Iki i Temi Maslov, jer su me upoznali sa šamanskim bubnjanjem i plesom (kako ih je naučio Tom Ehrlich), jer su uvijek tu kao potpora u tamnim trenucima duše i jer su započeli družbu Kruga, veliku obitelj ljubavi i svjetla koja se redovito okuplja u proslavi Života.

Bonnie Bainbridge Cohen, osnivačici BMC-ja (Body-Mind Centeringa), jer otkriva tajne i čudesa ljudskog tijela-uma, potiče nas da ih znatiželjno istražimo, i jer utjelovljuje sve ono što jedan učitelj treba biti.

Maji Šamarinac, na energetskom radu, i svjesnosti koju širi.

Svim ljudima koje sam susreo na svom putu, izravno ili neizravno kroz njihova djela, svim tradicijama koje su me nadahnule, voljenima, obitelji, prijateljima, općenito svim živim bićima, jer smo u stvarnosti svi istovremeno i učitelji i učenici i duboke lekcije kriju se svugdje za one koji su dovoljno otvoreni da ih primijete.

GODIŠNJA DOBA

GODIŠNJA DOBA

Hodam i gledam
I pomislim koliko puta me netko upitao
“Koje godišnje doba ti je najdraže?”
I kako sam izmišljao odgovore
I sam uzvraćao istim protupitanjem
I koliko je pitati to nekoga besmisleno
Jer što je ljepše od
Razigranosti, plodnosti i sočnosti proljeća
Snage i vitalnosti ljeta
Ili ove današnje zagrebačke jeseni
I njene gotovo nestvarne veličanstvenosti
Boja
Šuštanja
I otpuštanja onog čemu je došao kraj
I eto čini mi se danas da nema ništa ljepše od nje
No, ta misao će potrajati samo dok ne dođe zima
Sa svojom hladnom i moćnom tišinom
Regeneracijom i kontemplacijom
Neophodnom prije novog rađanja
Tada će ona zauzeti tron
I tako u Krug
Nisu li ti ciklusi odraz naših vlastitih života?
I ne daju li nam jasan odgovor na ono pitanje kojeg se užasavamo
“Što je nakon Smrti?”
Nismo li mi ljudi u stvari podijelili na četiri dijela
Nešto što je neprekinuto
I samo teče
Teče
Teče

5 MINUTA

PET MINUTA

Prvi put te vidim, ali te poznajem odavno. Tko zna koliko smo se već puta sreli na raskrižjima života. Prepoznao sam te, a i ti si mene, znam, vidim to u iskri tvojih očiju. Dođi, daj mi ruku i hodaj samnom. Nemamo puno vremena, ali naši trenutci su vječnost i kad smo skupa, ne postoji više nitko na svijetu. Nema ničeg stvarnijeg od toga. Od nas. Ne znam što točno trebamo naučiti jedno od drugog i nije me briga. Tvoja ljepota mi je dovoljna. Hvala ti. Uskoro se rastajemo, ali znam, kad se opet sretnemo činit će se kao da je prošlo samo pet minuta.

ANEGDOTA O GLINI I GRANI

ANEGDOTA O GLINI I GRANI

Nakon dugog i iscrpljujućeg hoda prašumom kupanje u Začaranom potoku (Quebrada encantada), kako ga zovu u plemenu Muruy, bilo je ravno Raju. Sve oko nas je pričalo svoju priču i nadahnjivalo nas ljepotom. Odlomio sam komad ljekovite gline i počeo je modelirati prstima. Bio sam maksimalno usredotočen samo na to, kao dijete kad se igra, vođen isključivo znatiželjom i željom za stvaranjem (igranjem). Nisam imao završni proizvod na pameti, ono što me ispunjavalo bio je osjećaj da stvaram nešto svojim rukama, iako ne znam što, i osjećaj slobode koji nosi izvorna, čista kreativnost. Nakon par minuta shvatio sam da u rukama više ne držim bezoblični komad gline nego glavu ptice. Dugo sam promatrao svoju prvu skulpturu, isprva nesiguran da li vidim dobro ili možda umišljam. No dvojbe nije bilo, bila je to jedna luda glava ptice. Znači tako je nastalo kiparstvo, pomislio sam. Pogledao sam brata Christophera koji je bio blizu i jednakim dječačkim zanesenjaštvom istraživao potok. U jednom trenu, zavukao je ruku do dna i izvukao dugačku, srednje debelu granu. Grana je već dugo stajala u vodi te je bila puna malih rupa. Christopher ju je uzeo, promotrio, onjuškao, približio ustima i puhnuo u jednu od rupa, a grana je zasvirala piskutavim glasom. Pogledao me i rekao: „Znači tako je čovjek izumio frulu“.

PUTOVANJA

PUTOVANJA

„Putovanja, putovanja, što više putovanja, što više žigova u putovnicama poznanstava…“

Ovaj stih putopjesnikinje Maje Klarić perfektno opisuje samu bit putovanja. Naime, važnije od svih znamenitosti, građevina pa čak i prirodnih ljepota jesu sami ljudi koje upoznamo putem. Paleta duša, lica, fizionomija, emocija, kultura, jezika. Fantastični ljudi. Neka putovanja ne bismo ni uspjeli proći bez pomoći drugih. A na kraju krajeva, da nas ne čeka netko kome ćemo poslije ispričati što smo sve vidjeli i s kim ćemo podijeliti sreću i oduševljenje, naše bi uspomene bile tužne. Što se tiče poznanstava, najljepše od svega je kad ponekad na putu (koji ne mora biti dalek, možemo otići samo do dućana), prepoznamo nekoga koga nikada nismo upoznali i osjetimo čudnu povezanost s tom osobom, poželimo pričati s njom, nasmijati joj se, zagrliti je, dotaknuti, kao da se znamo cijeli život.

NEKOLIKO IVINIH STIHOVA

NEKOLIKO IVINIH STIHOVA

“Ovaj svijet kvari mala, nježna bića, a mene čuva samo moja ludost…”

“Biti lud
znači biti u manjini
koja se sastoji
od samo jednog čovjeka”

“Ono što voliš nitko ti ne može oduzeti
Ono što voliš ostaje
Ostalo je šljaka”

Ivan Martinac, počivao u miru