ZAHVALA UČITELJIMA

ZAHVALA UČITELJIMA

”Nitko ne može dati duhovno znanje drugome, jer ono se već nalazi unutar svakog srca. Jedino što učitelj može učiniti je zapaliti plamen koji je skriven u srcu učenika.”

Hazrat Inayat Khan

Vječito sam zahvalan mojim Učiteljima, koji dolaze s različitih razina postojanja:

Majci Ayahuasci, djedu Huachumi i drugim svetim biljkama učiteljicama, jer su bili most do mog Srca, koje je u stvari Srce Jednote, pomoću kojih sam izgradio čvrst temelj za duhovni rast i devociju i koji su me otisnuli u ovu pustolovinu bez kraja.

Banco curanderu don Roberu, na njegovim prekrasnim pjesmama icarima, koji su čista ljubav koja liječi, jer me inicirao u svijet Ayahuasce i curanderisma u tradiciji svoje obitelji iz regije Loreto u peruanskoj Amazoni i jer mi je nesebično dao znanje i dopuštenje da proširim Medicinu drugim ljudima.

Don Howardu Lawleru, osnivaču Spiritquest Sanctuaryja, jer me naučio esenciji curanderismo šamanizma (”Za dobrobit svih”) i vodio me kroz ceremonije Huachuma mesade, što je jedno od najdubljih iskustava u mom životu.

Domagoju Orliću, jer me naučio tehnike, filozofiju i principe Yoge (Srca), jer me još dublje povezao s vlastitim dahom i pomogao mi da dođem do moje vlastite Yoge.

Iki i Temi Maslov, jer su me upoznali sa šamanskim bubnjanjem i plesom (kako ih je naučio Tom Ehrlich), jer su uvijek tu kao potpora u tamnim trenucima duše i jer su započeli družbu Kruga, veliku obitelj ljubavi i svjetla koja se redovito okuplja u proslavi Života.

Bonnie Bainbridge Cohen, osnivačici BMC-ja (Body-Mind Centeringa), jer otkriva tajne i čudesa ljudskog tijela-uma, potiče nas da ih znatiželjno istražimo, i jer utjelovljuje sve ono što jedan učitelj treba biti.

Maji Šamarinac, na energetskom radu, i svjesnosti koju širi.

Svim ljudima koje sam susreo na svom putu, izravno ili neizravno kroz njihova djela, svim tradicijama koje su me nadahnule, voljenima, obitelji, prijateljima, općenito svim živim bićima, jer smo u stvarnosti svi istovremeno i učitelji i učenici i duboke lekcije kriju se svugdje za one koji su dovoljno otvoreni da ih primijete.

GODIŠNJA DOBA

GODIŠNJA DOBA

Hodam i gledam
I pomislim koliko puta me netko upitao
“Koje godišnje doba ti je najdraže?”
I kako sam izmišljao odgovore
I sam uzvraćao istim protupitanjem
I koliko je pitati to nekoga besmisleno
Jer što je ljepše od
Razigranosti, plodnosti i sočnosti proljeća
Snage i vitalnosti ljeta
Ili ove današnje zagrebačke jeseni
I njene gotovo nestvarne veličanstvenosti
Boja
Šuštanja
I otpuštanja onog čemu je došao kraj
I eto čini mi se danas da nema ništa ljepše od nje
No, ta misao će potrajati samo dok ne dođe zima
Sa svojom hladnom i moćnom tišinom
Regeneracijom i kontemplacijom
Neophodnom prije novog rađanja
Tada će ona zauzeti tron
I tako u Krug
Nisu li ti ciklusi odraz naših vlastitih života?
I ne daju li nam jasan odgovor na ono pitanje kojeg se užasavamo
“Što je nakon Smrti?”
Nismo li mi ljudi u stvari podijelili na četiri dijela
Nešto što je neprekinuto
I samo teče
Teče
Teče

5 MINUTA

PET MINUTA

Prvi put te vidim, ali te poznajem odavno. Tko zna koliko smo se već puta sreli na raskrižjima života. Prepoznao sam te, a i ti si mene, znam, vidim to u iskri tvojih očiju. Dođi, daj mi ruku i hodaj samnom. Nemamo puno vremena, ali naši trenutci su vječnost i kad smo skupa, ne postoji više nitko na svijetu. Nema ničeg stvarnijeg od toga. Od nas. Ne znam što točno trebamo naučiti jedno od drugog i nije me briga. Tvoja ljepota mi je dovoljna. Hvala ti. Uskoro se rastajemo, ali znam, kad se opet sretnemo činit će se kao da je prošlo samo pet minuta.

ANEGDOTA O GLINI I GRANI

ANEGDOTA O GLINI I GRANI

Nakon dugog i iscrpljujućeg hoda prašumom kupanje u Začaranom potoku (Quebrada encantada), kako ga zovu u plemenu Muruy, bilo je ravno Raju. Sve oko nas je pričalo svoju priču i nadahnjivalo nas ljepotom. Odlomio sam komad ljekovite gline i počeo je modelirati prstima. Bio sam maksimalno usredotočen samo na to, kao dijete kad se igra, vođen isključivo znatiželjom i željom za stvaranjem (igranjem). Nisam imao završni proizvod na pameti, ono što me ispunjavalo bio je osjećaj da stvaram nešto svojim rukama, iako ne znam što, i osjećaj slobode koji nosi izvorna, čista kreativnost. Nakon par minuta shvatio sam da u rukama više ne držim bezoblični komad gline nego glavu ptice. Dugo sam promatrao svoju prvu skulpturu, isprva nesiguran da li vidim dobro ili možda umišljam. No dvojbe nije bilo, bila je to jedna luda glava ptice. Znači tako je nastalo kiparstvo, pomislio sam. Pogledao sam brata Christophera koji je bio blizu i jednakim dječačkim zanesenjaštvom istraživao potok. U jednom trenu, zavukao je ruku do dna i izvukao dugačku, srednje debelu granu. Grana je već dugo stajala u vodi te je bila puna malih rupa. Christopher ju je uzeo, promotrio, onjuškao, približio ustima i puhnuo u jednu od rupa, a grana je zasvirala piskutavim glasom. Pogledao me i rekao: „Znači tako je čovjek izumio frulu“.

PUTOVANJA

PUTOVANJA

„Putovanja, putovanja, što više putovanja, što više žigova u putovnicama poznanstava…“

Ovaj stih putopjesnikinje Maje Klarić perfektno opisuje samu bit putovanja. Naime, važnije od svih znamenitosti, građevina pa čak i prirodnih ljepota jesu sami ljudi koje upoznamo putem. Paleta duša, lica, fizionomija, emocija, kultura, jezika. Fantastični ljudi. Neka putovanja ne bismo ni uspjeli proći bez pomoći drugih. A na kraju krajeva, da nas ne čeka netko kome ćemo poslije ispričati što smo sve vidjeli i s kim ćemo podijeliti sreću i oduševljenje, naše bi uspomene bile tužne. Što se tiče poznanstava, najljepše od svega je kad ponekad na putu (koji ne mora biti dalek, možemo otići samo do dućana), prepoznamo nekoga koga nikada nismo upoznali i osjetimo čudnu povezanost s tom osobom, poželimo pričati s njom, nasmijati joj se, zagrliti je, dotaknuti, kao da se znamo cijeli život.

NEKOLIKO IVINIH STIHOVA

NEKOLIKO IVINIH STIHOVA

“Ovaj svijet kvari mala, nježna bića, a mene čuva samo moja ludost…”

“Biti lud
znači biti u manjini
koja se sastoji
od samo jednog čovjeka”

“Ono što voliš nitko ti ne može oduzeti
Ono što voliš ostaje
Ostalo je šljaka”

Ivan Martinac, počivao u miru

POČETAK (odlomak iz putopisa Majka Ayahuasca)

POČETAK (odlomak iz putopisa Majka Ayahuasca)

Jedna je misao precizno i fokusirano poput lasera otišla daleko u prošlost, na Početak. Tada je postojao samo Bog, kojeg neki zovu i Život, a njegova tri atributa su Ljubav, Mir i Tišina. On je oduvijek postojao i nastavlja se u vječnost. U jednom je trenutku postao svjestan samog sebe. Tad se nasmijao svakim dijelom svoga bića, a taj je smijeh odjeknuo poput gonga i pokrenuo ples vibracija. Drugim riječima, „odsvirao“ je ovaj svijet u postojanje. Nikad nije postojalo ništa i nikad neće postojati ništa što nije bilo stvoreno tada, tim izrazom božanske sreće. Njegove vibracije nikada ne prestaju mijenjati oblik i manifestiraju se u bezbrojnim formama, među kojima su i naša galaksija, planet, mi. Mi smo valovi tog čudesnog oceana koji stvara sve oblike i igra se, a ta igra ne prestaje zbog volje i ljubavi koju ima prema životu. Mi smo energija vječnog kretanja koja je začeta u mraku i tišini onda kad se stvarao Svemir i koja prožima i pokreće sve što u njemu postoji otada. Onaj tko je svjestan svog božanskog podrijetla sin je Božji. Ta činjenica ne bi trebala napuhati čovjekov ego, nego ga upravo dezintegrirati – ako sam ja, onda su i svi. Kad osvijesti jednakost sa svim bićima, čovjek ne gubi svoju posebnost, već je produbljuje. U svojoj srži istovjetni smo s Bogom kao što je kapljica morske vode u svom sastavu istovjetna moru, a sunčeva zraka Suncu.

Trenutak u kojem postajemo svjesni da samo Bog postoji, jest trenutak slavljenja cijelog postojanja. Bog, koji dotad kao da se igrao igre skrivača, pronalazi se i postaje svjestan samog sebe i svoje ljepote. To je stanje kao povratak kući, savršena božanska priroda kojoj čovjek prirodno teži. Kad dođe u to stanje, čovjek se osjeća preporođenim. Gubimo se u igricama uma i njegovim pustolovinama, ali na kraju se uvijek probudimo i vratimo sebi. Kad budeš spreman, probudit ćeš se. Svatko u svoje vrijeme. Do tada se možeš i dalje pretvarati, žaliti se ili udarati u prsa, ljutiti se na svijet. Nije bitno, vremena ima. Na kraju ćeš se probuditi.

LJEPOTA JEDNOTE (odlomak iz putopisa Majka Ayahuasca)

LJEPOTA JEDNOTE (odlomak iz putopisa Majka Ayahuasca)

Izašao sam iz maloce i ušao u sobu. Zastao sam ispred kipića Krišne kojeg smo kupili u Limi. Ukipio sam se i zagledao u njega. U tom se trenutku sve stišalo, kao da je taj kip usisao sve moje misli, potpuno mi ispraznio glavu. U glavi mi je bila tišina jednaka onoj kad padne snijeg. Bio sam savršeno budan, miran, fokusiran, u stanju blaženstva, a tišina prašume me milovala. Um mi je bio nalik mirnoj površini jezera. Kao da sam cijeli život spavao i odjednom doživio buđenje. Tek kad potpuno ugasimo buku i neprestano pričanje uma možemo doći u dodir sa stvarnošću. Bio sam u svom centru. Ovdje i Sada. Uspravne kralježnice. Očiju širom otvorenih u čuđenju. Dah mi je bio savršeno miran, polagan, mekan i dug, gotovo neprimjetan.

Spojen sam na Izvor. Tu su mir i blaženstvo. Mi u sebi nosimo to stanje, u kojem ne postoji patnja. Kako sam se ikada mogao bojati ičega? Nikad više bojati se! Pura medicina, pura, pura luz divina!

Uvijek sam bio i uvijek ću biti. Poput Sunca u središtu Sunčevog sustava, sve vanjsko rotira oko mene. Nepokretni pokretač. Ja jesam. Kaos je prešao u red. U svemu sam vidio pečat svete geometrije i briljantno svjetlo Kozmosa. Ruke sam prirodno sklopio na grudima u položaj za molitvu, ili kako se to u jogi zove, u añjali mudru. Božanska iskra u meni prepoznaje božansku iskru u svemu. Osjećam ljepotu jedinstva. Život pulsira. Jedan Život. Jedna Ljubav. Mi smo jedno. Različiti na površini, isti u srži.

Izašao sam na zrak i sve se doimalo nestvarno prekrasnim. Kretao sam se polako, kao da plešem tai chi. Svaki zvuk sa strane bio je savršen. Promatrao sam i slušao i sve je imalo savršenog smisla. Cijela je prošlost vodila do sadašnjeg trenutka. Bez nas kakvih jesmo ništa ne bi bilo isto. Kao u znanstveno fantastičnim filmovima, ako bismo se vratili u prošlost i promijenili samo jednu sitnicu, sve bi bilo drugačije u sadašnjosti. U tom sam trenu bio i veliki mjesec koji se probijao kroz oblake i sve životinje čije sam noćno glasanje osluškivao. Ne postoje odvojeni događaji. Postoji samo kontinuitet koji se prelijeva. To je tao, prirodni put, prelijevanje oceana u kojem se valovi pojavljuju i nestaju, a kada se udalji pogled, njihova individualnost i odvojenost se poništava, vidi se samo neizmjerno more u svom ludom plesu. Možeš čuti glazbu u pozadini ako naćuliš uši. Ovaj svijet je božanska Igra, ono što Hindusi zovu „Lila“, ples ili cirkus vanjskih pojavnosti i oblika, sustav suprotnosti koje se nadopunjuju i potajno su jedno. Možemo se igrati, ali trebamo biti svjesni da se radi o igri. A ta igra ima svoja pravila. Nitko nam ne može dati gotove odgovore za život, jedino savjete. Mi pišemo knjigu naših života odabirima raskrižja i konačni odabiri su uvijek naši vlastiti. Zato pripazimo, jer kao što je rekao Terence McKenna: „Ako nemaš vlastiti plan, postat ćeš dio tuđeg.“